U 9 sati stigli smo u Vukovar, točnije u Memorijalni centar Domovinskog rata, odnosno bivšu vojarnu 204. Vukovarske brigade. U  sklopu bivše vojarne nalazi se i hostel „Dubrovnik“ u kojemu smo bili smješteni. Nakon podjele lunch paketa imali smo dva predavanja. Prvo predavanje bilo je o početku Domovinskog rata i njegovom povodu,dok smo u drugom predavanju slušali o bitci za Vukovar. 

U 12 je sati slijedio ručak. Nakon ručka posjetili smo Gradski muzej Vukovar te Muzej Vučedolske kulture gdje smo se upoznali sa ranom prošlosti Vukovara. 

Od 16 do 18 sati imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za šetnju gradom i razgledavanje kulturno-povijesnih znamenitosti u centru grada. Nakon posjeta centru slijedila je večera. 

U 19 sati krenuli smo u disko gdje smo se zabavljali sve do 21:30. Poslije zabave slijedilo je druženje u sobama te odlazak na spavanje.

Drugi  dan proveli smo u obilasku memorijalnih lokacija. Prva memorijalna lokacija bila je Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti gdje smo slušali predavanje o događajima na Trpinjskoj cesti. U Spomen-domu smo vidjeli ploču sa imenima branitelja koji su poginuli na Trpinjskoj cesti, korišteno oružje i fotografije.

Zatim je uslijedila Vukovarska bolnica u kojoj smo posjetili podrum gdje su bili smješteni ranjenici za vrijeme najjačeg bombardiranja grada. Tamo se još i danas nalaze  kreveti na kojima su ranjenici ležali i soba za osoblje. U bolničkom podrumu postavljene su pločice na kojima  su događaji zapisani po datumima. U bolnici je gotovo sve izvorno iz Domovinskog rata.

Nakon bolnice posjetili smo Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata gdje smo vidjeli veliki broj grobova hrvatskih branitelja, te spomenik u obliku „zračnog“ križa sa vječnim plamenom u sredini. Ne smijemo zaboraviti  da smo vidjeli 938 bijelih križeva u spomen na žrtve. 

Zatim smo posjetili Masovnu grobnicu Ovčara gdje je ubijeno otprilike 260 ljudi. Tamo gdje su ubijeni danas su posađeni čempresi i to onoliko čempresa koliko je ljudi ubijeno. Poslije toga smo stigli natrag u Memorijalni centar gdje smo razgledali čitavu vojarnu. Vidjeli smo tenkove,avione,razne vrste mina,oružje te smo posjetili i koncentracijski logor koji se također nalazi u vojarni. 

U 14 sati stigli smo na ručak. Poslije ručka, u 15 sati stigli smo na zadnje predavanje u Školu mira. Bilo je to predavanje o miru, kako ga imati i sačuvati. U sklopu predavanja održan je i kviz znanja u kojemu su sudjelovali učenici iz šest škola. Našu školu su predstavljali Ivan Vrabec i Jan Kačavenda . Osvojili su 3. mjesto. 

Nakon Škole mira i kviza slijedio je povratak kućama.

 Lea Zagorac, 8.a

OSMAŠI U VUKOVARU

U organizaciji Minstarstava prosvjete kultur i sporta svi osmaši u Republici Hrvatskoj posjećuju Vukovar, grad koji je u Domovinskom ratu pretrpio strašna razaranja. Vukovar je danas grad simbol ljudske patnje, ali i hrabrosti. Hrvatske branitelje je toj borbi protiv nadmoćnijeg neprijatelja održala samo velika ljubav prema domovini. Neprijateljska vojska imala je tenkove,avione i svu silu oružja,a hrvatski vojnik hrabro srce .

Ove godine , u rujnu, došao je red i na nas osmaše iz Osnovne škole Ivana Perkovca da se uputimo u Vukovar. Tog jutra morao sam se rano probuditi pa sam malo negodovao zbog toga. Sada, dok ovo pišem i sređujem dojmove, nije  mi žao tog neprospavanog jutra. Prvi put sam vidio grad heroj o kojem sam samo slušao i gledao ga televiziji.

Uz stručnu pratnju posjetili smo sva mjesta stradanja civila i branitelja Vukovara. Ovčara je na mene ostavila dubok dojam. Dok nam je vodič pričao o strahotama koje su se ovdje događale nisam mogao shvatiti što se to dogodi u čovjeku da se prema drugom čovjeku odnosi neljudski.

Priča o Vodotornju me ispunila ponosom. U domovinskom ratu bio je simbol Vukovara. Vukovarci su svaki dan na vrh Vodotornja dizali hrvatsku zastavu što bi neprijateljske vojnike posebno „iznerviralo“ pa bi je gađali projektilima.

No, nisu uspjeli uništiti duh Vukovaraca i hrvatskih branitelja. Zastava bi ujutro ponosno osvanula na  vrhu Vodotornja. Danas se ovaj spomenik ratnom razaranju Vukovara obnavlja. Obnovit će se sve osim rana koje zadobio da nas i sve buduće generacije podsjeća da se ratne strahote nigdje i nikome više ne dogode.

Ne Memorijalnom groblju poklonili smo se svim žrtvama Domovinskog rata. Tisuću bijelih križeva  priča o ponosu, hrabrosti i ljubavi za domovinu, a veliki i moćni Dunav im šumi uspavanku vječnosti.

Vito Jakovina, 8.a